среда, 14. август 2013.

POČETAK

Bilo koja priča uvek mora da počne iz neke prošlosti. Ja ovu priču počinjem zahvaljujući ocu Istorije, Herodotu i knjizi koju je napisao 484 godine pre naše ere. Posebno zanimljiv deo za mene i Vas je Knjiga V pod nazivom Terpsihora, i to onaj deo koji se odnosi na persijsko osvajanje Trakije i Makedonije. Evo kako je Herodot ispričao tu priču o preseljavanju Peonaca u Aziju:

Preseljavanje Peonaca u Aziju
12)      A Dariju se desilo nešto tako neobično da je, videvši to, osetio potrebu da naredi Megabazu da pohvata Peonce i da ih preseli iz Evrope u Aziju.
Bila su dva Peonca: Pigret i Mantija, koji su kad se Darije vratio u Aziju, zažele da postanu gospodari Peonaca, te dođu u Sard i sa sobom povedu sestru koja je bila velika i jako lepa. Tu iskoriste priliku kada je Darije predsedavao na sudu u predgrađu lidskog glavnog grada, te urade ovo. Obuku sestru što su lepše i bolje mogli i pošalju je po vodu sa krčagom na glavi, a vodila je rukom konja i prela lan. Kad je devojka prolazila, primeti je Darije. Devojka je radila nešto što se nije moglo videti ni u Persiji, ni u Lidiji, niti igde u Aziji. Kad je primetio devojku, Darije pošalje nekoliko svojih pratilaca da paze šta će devojka da uradi s konjem. I ovi su je pratili, pa kad je došla na reku, ona napoji konja, napuni krčag vodom i vrati se istim putem natrag, noseći na glavi krčag, vodeći rukom konja i obrćući vreteno.

13)      Darije se čudio i onome što je čuo od onih koji su je pratili i onom što je sam video, te naredi da je dovedu pred njega. Kad su je doveli, priđu i njena braća, koja su se nalazila nedaleko odatle i sve to posmatrala. Na pitanje Darijevo odakle je, mladići odgovore da su oni Peonci i da im je ona sestra. Darije ih zatim upita ko su ti Peonci, u kojoj zemlji žive zašto su došli u Sard. Ovi mu odgovore da su došli da mu se predadu, da se Peonija nalazi na reci Strimonu, da se Strimon nalazi nedaleko od Helesponta i da su oni potomci Teukra iz Troje. Sve mu oni tako po redu kažu, a on ih zapita da li su tamo sve žene tako vredne. Oni mu radosno odgovore da jesu i da zapravo zbog toga to tako i udesili.

14)      Tada Darije napiše pismo Megabazu, koga je ostavio za komandanta u Trakiji, i naredi mu da preseli Peonce iz njegove zemlje i da ih zajedno sa ženama i decom k njemu dovedu. I smesta odjuri konjanik s pismom na Helespont, pređe ga i preda pismo Megabazu. Pročitavši ga, Megabaz uzme vodiče iz Trakije i krene s vojskom na Peoniju

15)      Kad su Peonci čuli da Persijanci idu protiv njih, oni svi krenu na morsku obalu, misleći da će Persijanci odatle da ih napadnu. I Peonci su bili spremni da odbiju napad Megabazove vojske, ali Persijanci saznaju da su se Peonci sakupili na obali i da je čuvaju, te pomoću vodiča okrenu putem kroz unutrašnjost i, sakrivši se od Peonaca upadnu u njihova naselja, u kojima nije bilo ljudi, i lako ih zauzmu, pošto su bila bez odbrane. Čim su Peonci saznali da su im naselja zauzeta, peonska vojska se smesta rasprši i svaki ode svojoj kući i preda se Persijancima. Tako od peonskih plemena budu preseljeni u Aziju: Siripeonci, Peopli i svi stanovnici iz svih opština do Prasijadskog jezera.

16)                        Oni oko Pangejske planine i sa Prasijadskog jezera nisu uopšte pali Megabazu u ruke. On je, doduše, pokušao da pokori i one koji su stanovali na jezeru, i to ovako: usred jezera nalaze se drvene skele na visokom kolju, a pristup sa kopna omogućen je pomoću jednog uskog mosta. Kolje ispod skele nekad u staro vreme donosili su zajedno svi stanovnici naselja, a kasnije su stvorili ovakav običaj. Kad god je neki od njih uzimao jednu ženu, donosio bi iz planine, kojoj je bilo ime Orbel, po tri koca i stavio bi ih ispod skele; kod njih se svaki čovek mnogo puta ženi. Svaki ima na skeli po jednu kolibu u kojoj stanije i iz koje kroz skelu vodi jedan otvor dole u jezero.Malu decu vezuju užetom za nogu bojeći se da se ne skotrljaju u jezero. Konje i goveda hrane ribom, a ribe ima toliko mnogo da, kad se kroz otvor spusti na užetu vrška u jezero i posle kraćeg vremena izvuče, bude puna puncata ribe. Ima dve vrste riba, od kojih se jedna zove „papraks“, a druga „“tilon“.


 Ključne reči za dalju raspravu i priču su : Jezero Prasijas ili Prasijada, planina Orbelos ili Orbel, zemlja  Peonija i peonski narod. U daljim postovima (pričama) pokušaću da odgonetnem ove nazive i da lociram kraj gde se nalaze i koji su savremeni nazivi.   

Nešto kao UVOD

Odavno se spremam da podelim neka moja razmišljanja, iskustva i saznanja, koja sam stekao, saznao i iskusio, ali to zahteva da misli, iskustvo i znanje pretočim u reči, reči u rečenice, rečenice u priču. Napisati jednu reč, i da pri tome ima smisla je velika stvar. Reč može biti i ubojita, kako reče pesnik: Ubi me prejaka reč. Reč može biti shvaćena i ovako i onako. Reč može biti i repata, naopaka, uvredljiva, mila, bolna, mudra, glupa ...., a o rečima toliko za sada, nekom drugom prilikom, kroz neku priču ili san.
Ako pretočim reči u priču, mnogi će reći da je to smešna, fantastična, glupa itd., kakve već postoje priče, a najgore da za tvoju priču kažu da je bajka.
Ako vam ispričam san, svi ćete poverovati da sam sanjao taj san, i da sve što sam ispričao je istina, jer je to moj san. I ako vam kažem celu istinu o Vama o Vašem karakteru i liku, i ako je ta istina uvredljiva za vas, nećete se uvrediti i naljutiti na mene za izgovorene reči, jer je to san. A san može biti sladak, košmaran, bludan i da pri tome bude uvek istinit.
Dakle, moj san je da ispričam istinitu priču.